Nacionalist ne samo da ne osuđuje zločine koje je počinila njegova strana, već i posjeduje izvanrednu sposobnost da za njih uopće i ne čuje.
Neka poznata činjenica može biti tako nepodnošljiva, da je se obično gurne ustranu i ne dopusti joj se da uđe u logički proces, ili obratno, može ući u sve kalkulacije, a da je se nikad ne prizna kao činjenicu, čak ni u vlastitim mislima.
Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se prošlost može mijenjati. On provodi jedan dio svog vremena u nekom svijetu fantazije, u kojem se stvari događaju onako kako bi trebalo – u kojem je, naprimjer, Španjolska armada bila uspješna ili ruska revolucija iz 1918 ugušena – i on će prenijeti djeliće tog svijeta u historijske knjige kad god je to moguće. Dobar dio propagandističkih napisa u današnje vrijeme se svodi na čisto krivotvorenje. Ključne činjenice se potiskuju, datumi mijenjaju, citati se vade iz konteksta i prepravljaju tako da im se promijeni značenje. Događaji za koje se drži da se nisu trebali dogoditi se ne spominju, i na kraju poriču.
George Orwell ‘Crtice o nacionalizmu’,
http://protest.ba/v2/crtice-o-nacionalizmu/
Napisano 1945 godine.
Na početku teksta Orwell je pojasnio u kojem značenju je upotrijebio riječ "nacionalist"
Nedavno je mom rođaku jedan sugovornik u Bratuncu kroz neobavezni razgovor, ničim ponukan, ( valjda osjetio potrebu da skine tegobu s duše) provukao:
Šta pričaju o osam hiljada ubijenih kad su se sami ubijali po šumi
U početku sam samouvjereno razmišljao o negatorima: Lažu i svjesni su da lažu
Možda je tako važilo u početku. Međutim sve više sam sklon vjerovanju da su oni koji iznose ovakve i slične teorije uistinu povjerovali u ono što pričaju.
Drugačije ne može biti. Inače…
