Obavljena ovogodišnja dženaza
Završeno ljeto, tokom kojeg malo živne, bar u očima prorijeđenih Bošnjaka ovo naše Podrinje.
Srebrenica, Bratunac u svojoj tihoj svakodnevnici
Brojim utiske i pokušavam neki izdvojiti
Pita me nek'dašnji komšija koji je zamjenio svoje imanje: Možel’ se tamo živjeti?
Može
Može se živjeti. Može se i umirati
Nije nam oduzeto pravo na to dvoje
Stoje zajamčena
Bude mnogo toga lijepog. Ponesu osjećaji
Onda nešto vidim. Čujem u prolazu hladno izgovorenu riječ: "Oni", koja se odnosi na ono u mojim očima "Mi" – Pa se vratim na početak.
Oduzimam s vage
I tako ukrug
Odvijaju se paralelne egzistencije s malo emotivnog dodira
Na jednom štandu tokom augustovskog vašara neki lik iz Srbije prodaje kokarde i drugo, tokom decenija, osmišljeno znamenje četničkog pokreta
Nekoliko metara dalje visočka sudžuka.
Negdje u blizini i jedna pokrivena žena i njen štand s zavjesama
Mir
Onda neko iskoči iz tog kolosjeka
Prije desetak dana ponovno su izgleda kamenice završile svoj let u sudaru s gradskom džamijom
Za lokalnu policiju to su ko i obično nerazriješeni UFO slučajevi
I tako
Sve dok krv stoji u okviru vena mi kažemo: Dobro je
Ako bih izdvojio ono što najradije stavljam u bilježnicu, to je priča o dvije curice
Susrele se na nekom nevidljivom mostu između dvije avlije i od prvog dana nerazdvojne
Da mi je ko rekao prije deset, 15 godina, da će prva prava, najbolja prijateljica moje malene kćerke biti iz Bratunca u kojem godišnje provedem samo nekoliko sedmica, rekao bih:
To je nemoguće.
Gledamo ih i s jedne i druge strane ograde i u očima i jednih i drugih posmatrača primjetna dragost u očima
Eto i to se desi
I kod nas budni još uvijek imaju pravo na riječi: I have a dream
2010 Odiseja u nemiru
