Prva polica u biblioteci u Bratuncu, koju sam pročešljao bila je ona s bajkama
U bajkama ima nešto privlačno za djecu, svijet bajki je pojednostavljen, crno-bijel
Postoji dobro i zlo koje je lahko prepoznati
Zlo je jako i močno ali na kraju se uvijek spotakne pred ciljem i biva poraženo
U jednoj od bajki naišao sam na detalj da je jedan od likova ispisao svoje ime s donje strane stola, kako bi se znalo da je bio tu
Ja sam se odmah dao na posao, zavukao sam se ispod naša dva stola i napisao hemijskom olovkom svoje ime
To mi se dopalo, pa sam još nekoliko puta ponovio taj pothvat
Za svaki slučaj. Da se zna da je to bio moj stol
Moji stolovi s potpisima su otišli ko zna gdje. Ne znam jesul se novi vlasnici trudili da brišu moje ime ili im je kao korisnicima ove male staze, s natpisom "ESED" bilo svejedno
Neko od ratnih i poratnih stanovnika ju je kao ratni plijen donijeo u kucu mog dajđe gdje je živjeo jedno vrijeme
Kad su otišli ona je ostala. Odbačena kao nepotrebna.
Možda zbog imena koje se ne može izbrisati
Ako neko zna čija bi ova serdžada moglo biti, nek se javi.
Često se ima običaj reči: Život nije bajka. Daje se poruka u smislu da je u životu bitka neizvjesna
Čas jedno, čas drugo pobjeđuje. Tako bar izgleda.
A mnogi i žive sretno dok ih smrt ne rastavi
Ali ta smrt, finalni čin i ne bude baš dodir sna, već dodir olova, s okusom pelina
Pobjeđuje li dobro u stvarnom životu?
Ne na način kao u bajkama ali ide neumitno
Što bude više ruku koje ga guraju ide brže
Osjećaj sreće uzrokovan nepravdom je kratkog vijeka kao vilin konjic
Čas pjanstva, koji prhne u noć iz koje je i došao
Takva je čovjekova japija. Iz nekog razloga se ne može uživati u nesreći.
Arhitekt koji projektova tijelo ugradi unutra nekog crviča koji rove
Tako kažu knjige a može se i vidjeti
Virnite u neka lica
