Ponovno dva pisma od amidže M.
Iz njih se može vrlo dobro osjetiti kakva je atmosfera bila u Srebrenici. Jučer sam pročitao knjiga Emira Suljagića "Razglednica iz groba", možete je pronaći na svakom kiosku. Košta samo 5 km. Dosad vjerovatno najbolja knjiga o životu u Srebrenici tokom rata.
Moj brat je bio tipični teenager. Satima je visio pred ogledalom osmatrajući veličinu pubertetskih bubuljica, sređujuči frizuru. Volio je da se lijepo obuće. U to vrijeme levisice su bile obavezni dio uniforme. Otac mi je jednom dao pare i ja sam mu u Levis shopu u Tuzli kupio farmerice. Srećom bile su mu tamam. Osim trenerke to je jedini odjevni predmet koji je imao u Srebrenici. Mati mu ih je non stop "štopala" jer su se vremenom sve više i više habale. Negdje sredinom 1994 god. uspjeli su mu kupiti druge. Leviske su najzad mogle u penziju. Emir je gledajući količinu konca i zakrpa na njima rekao: "Mama ostavit ćemo ih pa da ih pokažem svom dijetu"
Negdje krajem 1995 god. ja sam počeo ašikovati s jednom tuzlankom. Kasnije mi je pričala da je negdje u to vrijeme njena mati sanjala kako joj jedan momak kuca na vrata.
Bio je u zelenim haljinama. "Isti k'o Samir, samo malo viši i mršaviji." Inače njoj nikad niko nije pričao o mom bratu, a to bio bio njegov najjednostavniji opis.
Stajao je ispred vrata kad mu je otvorila i pitao je:
"Imal E.?"
"Nema sine, na poslu je."
"Htio sam da joj nešto kažem."
Okrenuo se i otišao.
Prije nekoliko godina E. je rodila plavookog bebana. Dali smo mu ime po amidži. Pričat ću mu jednog dana kakve je farmerice u Srebrenici njegov adžo nosao…
Dragi Samire dobio sam još jednu poruku od tebe.
Osim Š. ti me se najčešće sjetiš.
Drago mi je da si dobro?!!
Kod mene ništa novo, "lipe cvatu sve je isto ko i lani"
Inače bio si u pravu, najteže su prve dvije godine,
a poslije se čovjek navikne.
Ja sam izgubio osjećaj za vrijeme.
Svaki dan je isti.
Posao do 14, popodnevni odmor, čitanje, šah…
Ponekad fudbal i košarka, a poslednja dva vidna sata
provodim s društvom uz svakidašnje jadikovke i zezanje.
Noćni život (nema ga).
Inače juče popodne proveo sam kod tvojih.
Sredili su za 200 DM pa sam bio kod njih na ručku.
Desert borovnice i kafa. K'o u miru.
Emir je dobio nove farmerice.
Na starim ima konca da se pruži do Tuzle od štopanja i zakrpa.
Preporučio bih ti za čitanje Šeldona, on je trenutno hit u Srebrenici.
Uz njega neponovljivi Meša Selimović i njegovi Derviš i Tvrđava.
Poselami sve.
Puno pozdrava od strikana.
29. 06. 94
Dragi Samire!
Dobio sam prije par dana tvoju poruku
pa da ti napišem koji redak.
Dobro sam uglavnom
Što rek'o narod "Nedo Bog goreg"
Bio sam nešto bolestan, ponovno bubrezi
ili je jaka nahlada ili je kamenje, još nisam odgonetnuo.
Uglavnom sam mjesec dana gutao neke pilule
i pio dnevno po 2 l čaja.
Sad je OK. Imamo u Srebrenici dosta snijega.
Glavna zanimacija je sankanje duž čitave Srebrenice,
jer osim sanki drugih vozila nema.
Ja se ne sankam, sramota me je, mada bih rado jer mi je dosadno. Danas sam bio malo na skijanju i za divno čudo nisam ni jednom pao.
Ove zime imam struju, ustvari jednu sijalicu noću. Od jednog prijatelja koji ima mini centralu sam dobio pa je malo lakše živjeti.
Emir mi je bio danas s M. i oni imaju struju.
Emir gleda svakodnevno video.
Ovamo je Samire postalo neizdržljivo.
Iz dana u dan mi sve više propadamo.
Hrana je nepodnošljiva, logor, život ispod dostojanstva.
Ovo ako se ne okonča za nas je tragedija.
Eto toliko budi mi dobro i zdravo i primi puno selama od strikana.
20. 01. 1995
